петак, 4. новембар 2011.

Westov Sindrom-Odluka

Kako smo se odlučili na sve ovo?
Mnogo toga smo prošli tokom ove tri godine, bola i tuge najviše.Radost donosi  Jovan svojim medaljama,a kad Janko počne svoj šou to je smeh do suza.Sve on razume,najviše voli da sluša tračeve i priče preko telefona, a muziku da ne spominjem.Ali ništa baš ništa što smo pokušali nije pomoglo,ni čajevi ni melemi ni babe,ni doktori,samo vam kažu "WEST"da ,da.Ali to nas jos nije pokolebalo bez obzira na priče,prognoze,pustite to čovek se bori dok je ziv,čovek se bori za život za to je stvoren.Janko se borio od prvog dana pa stoga imamo obavezu da mi to uradimo još jače još bolje i snažnije i u tome nas ništa ne sme sprečiti.
Kako uzima redovne terapije za epilepsiju,šaku punu lekova i ide na redovne kontrole ništa se nije bitno menjalo što se tiče napada.I dalje ih ima u toku dana,pre spavanja,na buđenju,jednostavno isuviše.Jedino sto mu vežbe idu kako treba ,iako je strašno tvrdoglav.Zato smo mi rešili da nešto promenimo.Na svoj rizik smanjili smo dozu lekova na pola.Ovo nije savet da neko isto postupi jer ovo je bio naš eksperiment.Posle izvesnog vremena rezultati su bili nešto bolji,napadi su se proredili ali  samo proredili.Svakodnevno iscrpljivanje je još uvek tu.Neznam da li ove promene imaju veze sa onim što je Janko uradio.Naime,jednog dana na poslu stiže poruka:"Janko pomerio ruku".Njegove ruke su inače stalno zgrčene,povucene unazad i ako je stavim  na dlan moje ruke ona ce tu i ostati,ne može je pomeriti ni u bilo kom drugom slučaju,čak ni prema igračkicama a želja mu se vidi u očima.Bio sam više nego iznenađen,zamislite samo kako sam se osećao u tom trenutku.Janko pomerio ruku,neverujem ,i to pomerio sa namerom.Nisam mogao ni da odgovorim na poruku.Po dolasku kući jedva sam cekao da to ponovi ali ni pored naših molbi i bezbroj pokušaja,nista.Možda je bilo slučajno,ali nije.Na svu našu radost ponovio je to uveče dok se brat igrao sa njim,i kao da smo bili spremni i nadali se,taj prvi pomak njegove ručice ostao je zabeležen,snimljen mobilnim telefonom.To je bio znak da se on nije predao i da mi moramo da učinimo nesto novo.Zato smo se i odlučili za matične ćelije,on nam je ponovo ulio nadu,dao novu snagu.


Saša St.


Нема коментара:

Постави коментар