субота, 11. мај 2013.

    Ukratko o maticnim celijama

   Matične ćelije su ćelije potrebne za izgradnju živog bića. Život je počeo od jajne ćelije i celije spermatozoida. Tako se zamisljena ćelija  formira. Množenjem ova ćelija je u stanju da izgradi kompletno ljudsko biće. Od ovih rudimentarnih ćelija raste blastociste, koji sadrži embrionalne matične ćelije. Oni su i dalje prilično nespecijalizovane i imaju sposobnost da se beskrajno dele i da se razviju u svim od 220 ljudskih tipova ćelija.


   Ove embrionalne ćelije su opisane kao totipotent (što znači "celije za  sve"), a mogu da se razlikuju za svaku vrstu ćelija. Embrionalna matična ćelija je najmoćnija matična ćelija od svih matičnih ćelija. Embrionalne matične ćelije će se promeniti u određeni tip ćelije i na taj način, oni gube sve-Rounders sposobnosti. Parovi, diferencirane ćelije se formiraju preuzimaju određenu funkciju u našem telu, na primer, koji obavljaju neurocites električne impulse; mišićnim ćelijama što ugovor i SS-ćelije pankreasa, koje proizvode insulin.
   Međutim, koža se obnavlja tokom odraslog doba, povrede zarastaju i kosa raste.Imamo ćelije, koje su prilično nespecijalizovane, često se mogu podeliti i pomoci organizmu da se regeneriše i popravi sebe. Ove ćelije se nazivaju autologne matične ćelije  i proizvode se u koštanoj srži,  Ove ćelije su pluripotentne (što znači "moćni da formiraju određene tipove ćelija") 1 i odgovorni su za popravku tkiva. Ako su matične ćelije lica one se koriste za lečenje druge osobe, ove matične ćelije se nazivaju alogene ili heterogene matičnie ćelije. Genetski, ove alogene matične ćelije moraju da se ispitaju, da li se poklapaju sa primaocem. Ako ne, ove ćelije su odbijene od strane tela i uništene. Izazivanje odbacivanje ćelija je poznat kao imunogena.

   Konačno, tokom trudnoće, pupčana vrpca sadrži krv bogatu matičnim ćelijama i ove matične ćelije su pluripotentne. Ove matične ćelije su imunogene  u odnosu na alogene matičnie ćelije i mogu da se koriste za lečenje deteta, roditelja, braća i sestara.
   Ovo ce zasigurno biti buducnost u lecenju mnogih teskih bolesti kako kod dece tako i kod odraslih.

   

четвртак, 21. фебруар 2013.



        NAS PRVI SUSRET

   .... Nailazim  na doktorku ispred jedne  od soba I u tisini sa njom ulazim u sobu punu inkubatora.Sam trenutak kada udjete u sobu prepunu beba  prikljucene na aparate,koje se od malih nogu bore za mesto na ovom svetu ne moze vas ostaviti ni malo ravnodusnim.Od svega vas podilazi jeza niz ledja ,obliva hladan znoj.Gledam okolo pokusavajuci da nadjem mog Jankica,I tamo u cosku vidim par doktora kako razgovaraju.
     Mahnuse mi rukom da pridjem,I nista ne rekose dalje vec se samo lagano sklonise.Ni danas niti ikada taj prizor,tu sliku necu moci da zaboravim.Gledam kroz staklo inkubatora,nejako bespomocno dete,moje dete koje se bori za zivot.Gledam I ne mogu da verujem svojim ocima sta vidim.
    Iz usta viri cevcica od aparata za ciscenje,kroz nos prikacen kiseonik,u glavi nekakve tri igle od kojih je jedna prikacena za infuziju,braunila u obe pete,pa ovo se samo u nekakvom filmu jos moze videti.Ostao sam bez glasa ,bez reci I pitanja.Provlacim ruku unutra I nezno ga prihvatam za prstice.
”Drzi se moj junace ,drzi se tata je tu!”
To su prve reci koje sam mu uputio.Ne znam ni da li me je cuo ali bilo mu je jako tesko.Iza mene jedana od starijih doktorki mi se obrati onako sazaljivo:
Zao mi je jako,ako prezivi noc bice dobro,Steta prelep decak.”
      Kao da mi je noz zabila u grudi,evo I sad kao da cujem njene reci dok pisem,evo I sad suze same liju.I kao da nas je cuo.Okrenuo je svoju malu plavu glavicu prema nama I lagano otvorio svoje okice.Kao I das sam na njegovom licu video mali osmeh.Bices ti dobro malisa.
     A onda plac,jecaj I tuzno lice,puno bola.Iz usta na sve strane lipti krv kako se zaplace,zakaslje.Najednom mu vise I nevidim lice,vec samo krv kako klizi niz staklo.Jurnjava na sve strane,dolaze svi oko nas u pomoc.Vise nisam ni svestan sta se desava,neko me vuce napolje iz sobe.Ne vidim ga vise ,samo cujem povike:Daj brze,brze, izgubicemo ga ,pozurite.Tragovi krvi na desnoj saci,tragovi njegove krvi.I dok me otac vuce niz hodnik,polako nestaju I glasovi u daljini I ostaje samo slika njegovog prvog osmeha.....

   Odlomak iz knjige o malom Janku koja je u pripremi i njegovoj,nasoj borbi za mesto u ovom svetu,nas prvi susret koji je ostao duboko zarezan iako ga zelim zaboraviti.Tako je bilo pre pet godina.

понедељак, 28. јануар 2013.

Za malog Janka





Ovo je moj nasmejani decak.Uspeli smo dosada da mu spasimo zivot,da i pored prognoza koje su nam davali postignemo pozitivne rezultate.Odveli smo ga na transplataciju maticnih celija sa kojom smo prezadovoljni,jer su rezultati vise nego dobri.Njegova snaga,volja, nasmejano lice ulepsava nam svaki dan i pored svih potaskoca.Sada se spremamo da nastavimo dalje lecenje u inostranstvu putem maticnih celija.Situacija je teska jer smo na pola puta do toga sto se finansija tice,no nadamo se da ce mo uspeti da skupimo potrebnu sumu.Zato ko god moze,zeli da pomogne ovom decaku ovo su njegovi racuni i unapred svima hvala.


      Za uplate iz Srbije;

                     ERSTE BANKA a.d.Novi Sad
                     Dinarski broj racuna:340-87002790-33




                 Za uplate iz inostranstva:
                      ERSTE BANKA a.d.Novi Sad

                CORRESPONDENT BANK FOR EUR INCOMING PAYMENTS:
                                      ( navesti oznaku valute)
                SWIFT CODE:GIBAATWG
                ERSTE GROUP BANK AG WIEN,AUSTRIA


                ACCOUNT OF THE BENEFICIARY WITH:

                SWIFT CODE:GIBARS22
                ERSTE BANK A.D.NOVI SAD


                BENEFICIARY:

                IBAN RS35340761189208599932
                NAME JANKO STEFANOVIC
                ADDRESS GRUZANSKA 7 KRAGUJEVAC SERBIA 

недеља, 13. јануар 2013.

Idemo dalje


             Bilo nam je dosta tesko ovihzadnjih meseci bez obzira na uspesnost terapije.Nisam o tome pisao pre, ali evo sada smatram da treba da napisem koju rec.Cetiri dana nakon transplatacije i naseg povratka iz Beca ostali smo bez mog oca sto je bio jedan tezak udarac i sok za sve nas.Borio se zajedno sa nama da pomogne malom Janku i bio nam veliki oslonac i drug.I za njega je negde tamo bio lek ali jos uvek nedostupan,nazalost.I ovom prilikom bih mu se opet zahvalio na svemu,i posvetio ovih par reda.

     Kada sam vam zadnji put pisao Jankova napredak je bio u usponu.Tako je i danas svakoga dana je sve bolji i bolji razultati kako bih rekao cistiji iz pregleda u pregled.Nema jos uvek vidnog poboljsanja sto se tice Cerebralnog dela njegove bolesti.Nismo uspeli da probudimo njegovu motoriku jos uvek,ali mislim da je normarlno.Komunikacija sa okolinom je iz dana u dan jaca i to nam ukazuje da se u njegovom mozgu desavaju promene.Divno je sada i veliko olaksanje kada ga razumete,kad razumete njegove potrebe.Eto pre neki dan je jeo Plazma keks,grickajuci griz po griz.

              Ono sto smo savetovani na klinici da ce njegova najbolja terapija kao veliki podstrek u njegovom lecenju biti igra i sto vise provedenog vremena sa bratom ispostavila se kao tacna.Njih dvojica se savrseno slazu,razumeju,igraju i svaki njihov susret je pun osmeha.Janko pokusava i da razgovara sa njim ali je jos uvek oslonjen na nekih par reci.I upravo su to trenuci kada on pokusava da progovori da kaze da se potrudi maksimalno,da i kada jede naravno.Tada prica samo veze,iako mu razumete tek pokoju.

               Da se vratim na pitanje motorike.Rade se svakodnevne vezbe specijalizovanih fizioterapeuta i mozemo reci da ima efekta.Na zalost uslova i potreba za nasu bolesnu decu ovde nema pa smo prepusteni sami sebi,i organizaciji i svemu sto je potrebno.Njegova navika stecena za ove cetiri godine i tvrdoglavost kao i sam karakter nam dosta otezavaju rad i napredak.Kada on zeli on sedi,podize glavu,ruku,kada ne zeli jednostavno ga ne mozete naterati.Sto znaci da smo dosli do momenta da on moze da uradi sve samo to jos treba i usaditi u njegovu malu glavicu.Sedenje u kolicima na dvosedu sada nije problem,pokusaji da sidje sa krevet su delovi Jankovog napretka posle ove prve terapije.

              Pokusavamo da sakupimo dovoljno novca za drugu terapiju i nadamo se da cemo u tome uspeti.Mnogo je roditelja bolesne decice,cija su iscekivanja na onome sta ce biti dalje sa Jankom,ja se iskreno nadam i ubedjen sam u uspeh ne samo nog malisana vec i uspeh u lecenju drugedece kojih je mnogo.Iako se borimo sami u zadnje vreme je pokrenuta lavina pitanja oko tema koje se ticu poboljsanja lecenja nase decei prava roditelja das eo njima brinu i staraju.Nadam se da ce mo u tome uspeti ako ne za nasu onda za neku drugu decu
.
             Zao mi je sto smo daleko od sveta,daleko od istine.Zao mi je sto je novac  preci nego jedan zivot.Iako se mnogi trude da bude lakse,bolje, drugi to pak otezavaju kako bi vise profitirali.Docice dan kada ce se to promeniti i kada cemo svi za razliku od dubine dzepa imati iste sanse iprava na zivot.

             Hteo bih na kraju samo da spomenem  mnoge dobre ljude koji su nam do sad pomogli i koji nam jos uvek pomazu da istrajemo u svemu ovome i da im kazem da ce im se Janko uskoro sam zahvaliti na svemu.

четвртак, 29. новембар 2012.

Oporavak



    Tri meseca je proslo nakon transplatacije Maticnim celijama.Prvih mesec dana je sledio oporavak jer nismo zeleli da pozurujemo sa vezbama i da se nesto iskomplikuje.Odabrali smo dva fizioterapeuta koji imaju dve razlicite metode rada,jedan nesto agresivniju dok je drugi za dosta blagu varijantu.Sa ovom prvom metodom smo upoznati jos pre i pokazala je da moze da donese dobre rezultate.Ono sto je vidno kao prvi napredak je to da konacno mozemo da vidimo njegove prstice.Naime Jankic je stalno drzao stisnute pesnice i ubrzo nakon same transplatacije on ih je pustio i sada i h stegne kada je uplasen ili uznemiren.Drugi mozda i najbitniji rezultat je da epi napada nema cak ni pri budjenju sto je veoma dobro.Ocekujemo i dobre rezultate nakon snimanja EEG-a, sto bi trebalo da nam potvrdi njegov napredak.Zadovoljstvo i nasa radost je bila jos veca kada je pokusao u vise navrata da komunicira sa nama pokazujuci glavom sta zeli.Bili smo iznenadjeni neocekujuci tako nesto ali je bilo divno razumetiga da zeli da izadje iz sobe ,da zeli vodu....
     Svakoga dana pokusava da izgovori nesto i iako u tome neuspeva jos mogu se razaznati "mama, ba,vo" narocito pri jelu,tada se strasno rasprica.Najbolju komunikaciju ima sa bratom i tu pokusavamo da mu to bude najbolja vezba za govor.Ni sa vezbama nismo daleko.Kako je bilo na pocetku sada je sjajno.Navike koje je stekao vremenom tesko je iskoreniti ih i zadati nove.Ali svakodnevna vezbanja ga polako opustaju i on polako shvata sta treba da radi.U svemu je dosta cvrsci duze sedi uz nasu pomoc naravno, zadrzava glavu u pravom polozaju ali nas utome dosta koci njegova tvrdoglavost.
       M i nismo ocekivali da ce on odmah sesti ili pak protrcati,znamo da to nije moguce sa jednom terapijom kao sto se nko ne izleci upalu pluca nakon jedne inekcije ali su rezultati pozitivni,vidljivi i ono sto smo i ocekivali.Napomenuo bih da maticne celije tek u naredna tri meseca terba da pokazu svoju pravu aktivnost i da ce rezultati biti jos zapazeniji.Ljudi koji rade sa Jankom su odusevljeni njegovim napretkom za sada a mnogi koji dodju u posetu prepoznaju napredak sa vrata.Tako da je transplatacija ova prva pun pogodak i jedva cekamo drugu koja bi nam trebala dati mnogo vise,nadamose i verujemo u to.Verujemo da cemo ga do septembra videti na nogicama,kako sedi i svadja sa svojim batom