четвртак, 21. фебруар 2013.



        NAS PRVI SUSRET

   .... Nailazim  na doktorku ispred jedne  od soba I u tisini sa njom ulazim u sobu punu inkubatora.Sam trenutak kada udjete u sobu prepunu beba  prikljucene na aparate,koje se od malih nogu bore za mesto na ovom svetu ne moze vas ostaviti ni malo ravnodusnim.Od svega vas podilazi jeza niz ledja ,obliva hladan znoj.Gledam okolo pokusavajuci da nadjem mog Jankica,I tamo u cosku vidim par doktora kako razgovaraju.
     Mahnuse mi rukom da pridjem,I nista ne rekose dalje vec se samo lagano sklonise.Ni danas niti ikada taj prizor,tu sliku necu moci da zaboravim.Gledam kroz staklo inkubatora,nejako bespomocno dete,moje dete koje se bori za zivot.Gledam I ne mogu da verujem svojim ocima sta vidim.
    Iz usta viri cevcica od aparata za ciscenje,kroz nos prikacen kiseonik,u glavi nekakve tri igle od kojih je jedna prikacena za infuziju,braunila u obe pete,pa ovo se samo u nekakvom filmu jos moze videti.Ostao sam bez glasa ,bez reci I pitanja.Provlacim ruku unutra I nezno ga prihvatam za prstice.
”Drzi se moj junace ,drzi se tata je tu!”
To su prve reci koje sam mu uputio.Ne znam ni da li me je cuo ali bilo mu je jako tesko.Iza mene jedana od starijih doktorki mi se obrati onako sazaljivo:
Zao mi je jako,ako prezivi noc bice dobro,Steta prelep decak.”
      Kao da mi je noz zabila u grudi,evo I sad kao da cujem njene reci dok pisem,evo I sad suze same liju.I kao da nas je cuo.Okrenuo je svoju malu plavu glavicu prema nama I lagano otvorio svoje okice.Kao I das sam na njegovom licu video mali osmeh.Bices ti dobro malisa.
     A onda plac,jecaj I tuzno lice,puno bola.Iz usta na sve strane lipti krv kako se zaplace,zakaslje.Najednom mu vise I nevidim lice,vec samo krv kako klizi niz staklo.Jurnjava na sve strane,dolaze svi oko nas u pomoc.Vise nisam ni svestan sta se desava,neko me vuce napolje iz sobe.Ne vidim ga vise ,samo cujem povike:Daj brze,brze, izgubicemo ga ,pozurite.Tragovi krvi na desnoj saci,tragovi njegove krvi.I dok me otac vuce niz hodnik,polako nestaju I glasovi u daljini I ostaje samo slika njegovog prvog osmeha.....

   Odlomak iz knjige o malom Janku koja je u pripremi i njegovoj,nasoj borbi za mesto u ovom svetu,nas prvi susret koji je ostao duboko zarezan iako ga zelim zaboraviti.Tako je bilo pre pet godina.