NAS PRVI SUSRET
.... Nailazim na doktorku ispred jedne od soba I u tisini sa njom ulazim u sobu punu
inkubatora.Sam trenutak kada udjete u sobu prepunu beba prikljucene na aparate,koje se od malih nogu
bore za mesto na ovom svetu ne moze vas ostaviti ni malo ravnodusnim.Od svega
vas podilazi jeza niz ledja ,obliva hladan znoj.Gledam okolo pokusavajuci da
nadjem mog Jankica,I tamo u cosku vidim par doktora kako razgovaraju.
Mahnuse mi rukom da pridjem,I nista ne rekose dalje vec se samo lagano
sklonise.Ni danas niti ikada taj prizor,tu sliku necu moci da zaboravim.Gledam
kroz staklo inkubatora,nejako bespomocno dete,moje dete koje se bori za
zivot.Gledam I ne mogu da verujem svojim ocima sta vidim.
Iz usta viri cevcica od aparata za ciscenje,kroz nos prikacen kiseonik,u
glavi nekakve tri igle od kojih je jedna prikacena za infuziju,braunila u obe
pete,pa ovo se samo u nekakvom filmu jos moze videti.Ostao sam bez glasa ,bez
reci I pitanja.Provlacim ruku unutra I nezno ga prihvatam za prstice.
”Drzi se
moj junace ,drzi se tata je tu!”
To su prve reci koje sam mu uputio.Ne znam ni
da li me je cuo ali bilo mu je jako tesko.Iza mene jedana od starijih doktorki
mi se obrati onako sazaljivo:
Zao mi je jako,ako prezivi noc bice dobro,Steta
prelep decak.”
Kao da mi je noz zabila u grudi,evo I sad kao da cujem njene reci dok
pisem,evo I sad suze same liju.I kao da nas je cuo.Okrenuo je svoju malu plavu
glavicu prema nama I lagano otvorio svoje okice.Kao I das sam na njegovom licu
video mali osmeh.Bices ti dobro malisa.
A onda plac,jecaj I tuzno lice,puno bola.Iz usta na sve strane lipti krv
kako se zaplace,zakaslje.Najednom mu vise I nevidim lice,vec samo krv kako
klizi niz staklo.Jurnjava na sve strane,dolaze svi oko nas u pomoc.Vise nisam
ni svestan sta se desava,neko me vuce napolje iz sobe.Ne vidim ga vise ,samo
cujem povike:Daj brze,brze, izgubicemo ga ,pozurite.Tragovi krvi na desnoj
saci,tragovi njegove krvi.I dok me otac vuce niz hodnik,polako nestaju I glasovi
u daljini I ostaje samo slika njegovog prvog osmeha.....
Odlomak iz knjige o malom Janku koja je u pripremi i njegovoj,nasoj borbi za mesto u ovom svetu,nas prvi susret koji je ostao duboko zarezan iako ga zelim zaboraviti.Tako je bilo pre pet godina.